Zemlje u razvoju su države na niskom stepenu ekonomskog, političkog i socijalnog razvoja, s obzirom na postignuti stepen napretka u savremenome svijetu, unatoč svom prirodnom bogatstvu i ljudskom potencijalu.
Većina zemalja u razvoju se priključila 1960-ih pokretu nesvrstanih, radi izbjegavanja negativnih posljedica blokovske podjele svijeta i hladnoga rata, usmjeravajući saradnju za brži ekonomski razvoj preko programa i agencija Ujedinjenih naroda.
Postignuti rezultati bili su nejednaki. Neke države (Južna Koreja, Izrael, Singapur) su prešle u skupinu razvijenih, industrijaliziranih zemalja, dok većina (naročito države s područja subsaharske Afrike i Kariba) i dalje bilježi niske stope razvoja, te nedovoljnu primjenu savremenih tehnologija, moderne organizacije rada i poslovanja, nerazvijenoga finansijskog sektora, slabe trgovine i lošega sektora komunikacija.
Nakon urušavanja komunizma krajem 1980-ih i većina država središnje i istočne Evrope ušla je u skupinu zemalja u razvoju.
Globalizacija može imati dvojake posljedice na zemlje u razvoju. Ona može uticati na produbljivanje ekonomskog jaza između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju (odnosno Sjevera i Juga), bržim promjenama na područjima razvoja tehnologija, finansija i komunikacija, ali može ponuditi i nove mogućnosti ekonomskog razvoja prebacivanjem cjelokupnih proizvodnih sektora iz razvijenih zemalja, čime se povećava konkurentnost kompanija koje otvaraju svoje pogone u zemljama u razvoju, potaknute niskim troškovima rada, manjim preprekama u pokretanju proizvodnje, niskim fiskalnim davanjima i sl.
Značajan rast Kine, Indije, Malezije, Indonezije i niza drugih država od 1970-ih, primjer je takvog uticaja globalizacije na zemlje u razvoju.
Izvor: www.enciklopedija.hr Fotografija preuzeta sa: www.pixabay.com
